Nekima će odmah na pamet pasti torta. Drugi će povikati: baloni! Konfeti? Svjećice? Pozivnice? Glazba? Neke će se ideje možda i početi preklapati – važan datum, pokloni, uzvanici, grickalice…
Za slavlje koje se održava upravo danas, upravo sad i ovdje, ali i u cijelom svijetu – potrebni ste upravo vi. Da, vi koji sjedite ovdje. Slavljenici mašte, slavljenici gledanja stvari iz drugih perspektiva, slavljenici činjenja nemogućih stvari mogućima, baš kao i mogućih, sasvim svakodnevnih stvari – neobičnima. Čudesnima. Drugačijima.
Na neki način, baš kao i kazalište.
Prazna scena ispred vas prijateljski je poziv da se pitate što je sve moguće.
Kazališni zastor podsjeća da nikad ne prestanete tragati za životnim tajnama, malim i velikim iznenađenjima.
Svi oni koje često ni ne vidite, oni koji donose glazbu, svjetlo, koji grade još nepostojeće svjetove, kroje kostime kakve biste možda voljeli imati u ormaru, oni koji vam spremaju kapute, koji neumorno paze da sve ide kako treba, podsjetnik su koliko je potrebno truda, a prije svega zajedništva da kazalište bude živo, da bude tu, oko nas i u nama.
A oni koji će za koji tren hrabro stati ispred vas s uzbuđenjem pozivaju da zajedno s njima slavite moć igre. I suigre.
Možda i najvažnije od svega – sjetite se, i podsjetite druge ako slučajno zaborave, da je moguće kazalište slaviti svaki dan. Upravo igrajući se, pišući, crtajući, čitajući, gledajući, slušajući. Osjećajući.
Sretan vam vaš dan, sretan vam Svjetski dan kazališta za djecu i mlade!
Nikolina Rafaj, dramaturginja
